(©MN Press)
(©MN Press)

Teške, duge i ružne Olimpijakosove noći: Od Ćaća i Ljulja do Alvara i brodolom u očima Milanovića

Vreme čitanja: 4min | pet. 02.06.23. | 10:30

Iskusni stručnjak ne beži od odgovornosti, podbacili su crveno-beli iz Pireja

U Pireju su letos sanjali velike snove, bili ambiciozni i verovali da mogu daleko, do treće titule prvaka Starog kontinenta. Kao i košarkaši i vaterpolisti su doživeli brodolom. Trojka Ćaća Rodrigesa i pogodak Serhija Ljulja za pobedu Real Madrida zasigurno više bole navijače od pet strela Alvara Granadosa, ali uspeh u Beogradu bio bi melem na rane.

Njih je bilo prilično ove sezone, jer fudbaleri su totalno podbacili. Grčki pehari su zaobišli Karaiskaki. Porazom vaterpolista u četvrtfinalu Lige šampiona potonule su sve lađe pirejskim crveno-belima, noći u glavnom gradu Srbije nisu bile onakvim kakvim su ih zamišljali da bi mogle biti kad su na početku sezone nedaleko od velike grčke luke potukli Pro Reko. 

Izabrane vesti

Iako su u Grčkoj kružile priče da bi Olimpijakos mogao da doživi finansijski krah, da bi dobar deo prvotimaca mogao da bude raspušten i tako postanu slobodni strelci, ništa od toga nije bilo. Ostali su Filip Filipović, Andro Bušlje i Marko Bijač. Kormilo je preuzeo Igor Milanović, a klub je pojačao Marton Vamoš. Stvaranjem srpsko-mađarskog tandema, Pirejci su imali možda i najubojitiju nezgodnu stranu.  

Zadržali su i većinu grčkih reprezentativaca, igru gradili oko veterana Janisa Funtulisa i Konstantinosa Genidunijasa, stigao je i Aleksandros Papanastasiju iz dubrovačkog Juga, ali Olimpijakos je u Beogradu sa zakašnjenjem prikazao napadačku potentnost. Tek u razigravanju. U četvrtfinalu nije bio senka tima koji je dobio Pro Reko u grupnoj fazi i koji je bio blizu da mu i na Punta Santa Ani uzme meru. 

Potkrale su se Olimpijakosu krupne greške, igra najdosadnije i najnebitnije utakmice, umesto da se bori za novi trofej Lige šampiona. Neprospavane noći su iza prvotimaca iz Pireja od premotavanja filma, a ne zbog proslave. 

“Noć je bila vrlo teška, duga i ružna. Mogu samo da prihvatim odgovornost za lošu predstavu protiv Novog Beograda. I trener snosi deo krivice, ne isključivo igrači”, rekao je Igor Milanović i nastavio: 

“Negde smo pogrešili, trebalo bi da vidimo gde. Potrebno je da napravimo dublju analizu, a na meni je da se zapitam zašto smo onako izgledali. Igrali smo očajno, Novi Beograd je igrao konzistentan vaterpolo, ali ništa van realnih i normalnih okvira. Da smo pokazivali makar deo onoga što jesmo u drugim utakmicama, moglo je da bude drugačije”. 

(©MN Press)(©MN Press)

Tim je dobar, trener vrhunski, ali gde bi manjkavosti sportski sektor mogao da pronađe? 

Olimpijakos gotovo da nema mlade igrače. A, sezona je maratonska. Filip Filipović, Andro Bušlje i Janis Funtulis su veterani. Grci već dve godine nisu imali odmor zbog reprezentativnih akcija, a i Konstantinos Genidunijas je na pragu četvrte decenije.  

Otud ne čudi što su u najbitnijoj utakmici procenti šuta nosilaca i doprinos bili mizerni. Pogotovo to važi za isceđenog kapitena Konstantinosa Genidunijasa. Protiv Novog Beograda 0/5, u prvom meču razigravanja 1/6. Ni drugi se nisu naročito proslavili u četvrtfinalu. 

Filip Filipović i Marton Vamoš su isporučili skupa šest golova, nezgodna strana je funkcionisala, ali je zapravo najveći doprinos dao Aleksandros Papanastasiju. Kao i levoruki bombarderi dao je tri gola novobeogradskom klubu, ali imao i isto toliko ukradenih lopti i iznuđenih isključenja. Jugu je spakovao gol više, podelio čak pet asistencija i direktne čuvare napunio faulovima. 

Vratio se Aleksandros Papanastasiju u Olimpijakos da bi uzeo Ligu šampiona, a već dva dana potišten tumara hodnicima “11. aprila”. Volju je pronašao čak i za razigravanje, ali je veliko pitanje koliko je zaista bio dobar ili je ta nadmoć proistekla iz nezainteresovanosti dubrovačkog kluba, koga su, kao i Pirejce, sasekle povrede. 

“Ne znam koliko smo dobro igrali ili koliko je Jug bio loš, ali u svakom slučaju smo pokazali timski duh, želju i volju. Ostao sam bez dva igrača na početku, tako da nisam ni imao prostora za improvizacije i mogućnosti da nešto kreiram. Morao sam da biram iznuđena rešenja”, procedio je Igor Milanović.  

(©MN Press)(©MN Press)

I srpski strateg i svi u Pireju imaju za čim da žale, jer su kvalitetom tim za finale, a od njega su bili predaleko. Odigrali su samo jedno dobro poluvreme u četvrtfinalu, ništa više od toga i kada su došli u situaciju da pritisak i tenzija više ne postoje, sve im je išlo od ruke. 

U situacijama sa igračem više Olimpijakos je postigao devet golova iz 12 pokušaja, a Jug je bio oličenje pirejskih crveno-belih u duelu sa Novim Beogradom. Tada je domaćin turnira sve pogađao (6/8), a tim Igora Milanovića debelo podbacio (3/16). Jedino kada su vršili presing, Grci su i bazenu profitirali, u oba meča sakupili su dvocifren broj ukradenih lopti. Kadaigrači imaju pozamašan broj leta iza sebe, teško da mogu u kontinuitetu da pritiskaju i posle im bude mirna ruka u završnici napada.

Moraće u Olimpijakosu da porazmisle i o podmlađivanju. Ukoliko prelome da im je neophodno, na udaru će prvo biti Vuljagmeni. Ima šta kod Vladimira Vujasinovića da se probere. A, zatim i ostali evropski klubovi.


tagovi

Liga šampiona u vaterpoluVK OlimpijakosIgor Milanović

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara